METAFIZIKA I UNDERGROUND ESTETIKA

“Tu ima dovoljno svjetlosti za one koji svakako žele da vide i dovoljno tame za one koji to ne žele”.
Blaise Pascal

Dr. Milutin Đuričković
član Europske akademije znanosti i umjetnosti

Pred nama je jedna neobična, intrigantna i po mnogo čemu autentična pjesnička knjiga Stanleya H. Barkana, suvremenog američkog pisca, koja kao dvojezično izdanje predstavlja pravi izdavački i prijevodilački pothvat. Ono što već na prvi pogled karakterizira ovu poeziju, pa samim tim i poetiku, jeste njena metafizička dimenzija, opća biblijska konotacija, a posebice underground atmosfera, koja lirski izraz čini znatno složenijim i  bogatijim. Ukoliko pažljivije iščitavamo ovu jedinstvenu i nadasv originalnu liriku, također, mogu se donekle naslutiti pojedine dodirne točke sa bodlerovskom “estetikom ružnog”, a to valjano ilustriraju
brojne pjesme iz knjige “Lice vremena”, koje nagovještavaju upravo taj prezir prema običnom i svakodnevnom, kao pobunu protiv ustaljenog poretka stvari u svijetu i pjesnikovom okolišu. Pjesnikove vizije i doživljavanje životne stvarnosti ne posjeduju samo izrazito dekadentne stavove, koliko je to zapravo jedan vid otpora i nemirenja sa postojećim stanjem njegovog duhovnog raspoloženja. Mnoge od ovih pjesama upravo pokazuju taj „pakao ljudskog srca u modernom gradu“, kao što su to nekada govorili i definisali Bodlerovu poetiku i njegovu kultnu knjigu „Cvjetovi zla“. Otuda su u ovim pjesmama ljepota i ružnoća kao dva oprečna i indikativna simvola, koji se interaktivno suprotstavljaju jedan drugom i međusobno prožimaju, otkrivajući tako potpun nov i drugačiji egzistencijalni prostor u kome je sve „Na rubu pada“ (On the brink of fall). Ta dinamika kontrasta je prisutna skoro u čitavoj knjizi, te zbog svoje kompleksnosti i figurativnog bogatstva zahtjeva pomno i pažljivo čitanje.
Poetizacijom tzv. neuobičajenih tema pjesnik se neposredno suočava i sukobljava sa surovom realnošću, sa neskladom i strahom od smrti, te na koncu sa raljama života i njegovim posljedicama, koje simbolički definiše kao „Lice vremena“. Otuda je razumljivo što se motivi smrti, ništavila, destrukcije i biblijskog stradanja javljuju više puta u mnogim pjesmama. Iako je ljepota u oku posmatrača, kako bi to rekao Hegel, pjesnik Stanley H. Barkan je, ipak, vidi i doživljava na sasvim drugačiji i njemu svojstven način, pri čemu sugerira određena rješenja, viđenja ili pak ostavlja čitateljima mogućnost za otvorenu artističku nadogradnju i asocijativnost. Estetika ružnog („crne crte“ – the black lines, „Kuća demona“ – A house of demons) nije toliko dominantna koliko je simptomatična u smislu da je umjetnički uspješno poetizovana i predstavljena kao svojevrsna filosofija života, koja unatoč svim razlikama, negodovanju i pesimizmu doživljava trijumf dobra i ljepote.
Razne asocijacije, aluzije, citati, ulomci i još mnogo toga i te kako utječu da skoro svaka pjesme bude kompleksnija i zahtjevnija, pa određeni kritički tonovi i neočekivane slike nijesu samo pitanje individualnog već i kolektivnog karaktera. Zato se može konstatirati da Stanley H. Barkan ispisuje svojevrstan lirski i moderan dnevnik o otuđenosti i neprilagođenosti pjesnika u suvremenom, urbanom i dehumaniziranom svijetu, u kome je olovka istovremeno odbrambeni štit i jedino oruđe. Čini se, također, da se ovakav pjesnikov stvaralački pristup, bar u spoljašnjem i formalno-strukturnom smislu, u dobroj mjeri poklapa sa stavom Jacques

Derrida, koji je rekao:
“Zato što počinjemo da pišemo drukčije, mi moramo ponovo drukčije čitati”.
Ovo bi, uslovno rečeno, bio jedan od kodova ili “šifara”,
kako bi to rekao Jorge Luis Borges, za ulazak u mistični,
višedimenzionalni i slojeviti pjesnički svijet Stanleya H. Barkana,
koji je pun eksperimenata, jezičkih kalambura, dvosmislenih iskaza,
neobičnih slika, metafizičkih značenja i biblijskog podteksta.
Dakle, nije nimalo lako ni jednostavno prodrijeti u osnovno
poetičko značenje i suštinu poezije Stanleya H. Barkana, koji
namjerno i svjesno usložnjava recepciju i komunikaciju, ali to nikako
ne znači da se radi o umanjenim estetsko-umjetničkim vrijednostima.
Naprotiv, on znalački eksperimentiše i stvara zavodljive asocijacije,
aluzije i značenja, nudeći nove i drugačije modele čitanja, odnosno
pristupe i razumijevanja, koji su odveć poznati i svojstveni poetici
modernizma, bit-poezije i dekonstrukcije.
U tom smislu pjesnik često upotrebljava citate, raznovrsno
interpunkcijsko znakovlje, drugačiji font, brojeve strofa, posvete,
naslove i podnaslove, pri čemu pokazuje da je u koraku sa novim
shvatanjem poezije i modernog pjesništva uopće, kakav je na zapadu
začet i usvojen prije više od pola vijeka.
U tematsko-motivskom pogledu pjesme Stanleya H. Barkana
su vrlo bogate, raznovrsne i razuđene, ali ipak dominira odnos
lirskog svijeta prema unutarnjem (psihološkom) i spoljašnjem
(historijskom) svijetu, koji se ispoljava na više načina – i formalno, i
općenito.
Ovo su, dakle, pjesme jasnih slika i poruka, sa nizom
(ne)skrivenih ideja i misli, u čijoj imaginaciji i retrospekciji
oživljavaju mnogi detalji i drugi životni sadržaji zasnovani na
određenim etičkim principima i duhovnim vrijednostima lokalnog i
univerzalnog karaktera. Govoreći o prošlosti, o mitu i povijesti,
pjesnik istovremeno govori/ opisuje sadašnjost i budućnost, ali ne
proročki već suzdržano, odmjereno i poetski senzibilno. Otuda je
potrebna određena vrsta kontekstualnog čitanja i artističkog
dograđivanja stihova, kako bi se oni potpunije i pravilnije shvatili.
Za Stanleya H. Barkana, dakle, pjesma nije samo puki
intimni čin već nešto mnogo više, uzvišenije i kompleksnije od toga.
Ona je, dapače, životni stav, nepobitan fakat, zanos i prkos, bez čega
je dosta teško uspostaviti cjelokupan civilizacijski i etički kontekst
kojem pripada i sam lirski subjekt. Pjesnikova estetička i stvaralačka
artikulacija života ne svodi se isključivo na pojedinca koliko na
kolektiv i njegovi slojeviti i ovovremeni okoliš.
Postajući na izvjestan način etička eksplikacija i
obrazloženje životnog stava, pjesma Stanleya H. Barkana je
istovremeno svojevrstan palimpsest, mozaik i katalog, koji
preispituje dosadašnje bilanse i (ne)postignute rezultate nekad i sad.
Njegove pjesme uobličavaju nesvakidašnji ironijsko-parodijski
kontekst, koji teži uspostavljanju jedinstvenog dijaloga, kao načina
za preispitivanje i provjeravanje pojedinih detalja, saznanja i misli iz
pjesnikovog sveta i iskustva.
Jedno je sasvim sigurno: pjesnik Stanley H. Barkan ima i
umije šta da kaže. Njegove pjesme nas nikako ne ostavljaju
ravnodušnim, jer svojom žanrovskom hibridnošću i simvolikom
zaslužuju pozornost čitatelja i književne kritike.
21. 11. 2023